I. Preambula         1.   Ova Povelja je zajednička inicijativa Privredne komisije   Ujedinjenih naroda za Evropu (Sekretarijat UNECE-a), Instituta   za evropsko saobraćajno pravo (IETL) i Savjeta Biroa (CoB).

2. Definisanje prava žrtve pretpostavlja dobar nivo saradnje između žrtve i pravnog subjekta koji joj je u obavezi nadoknaditi štetu. Takva saradnja zavisi o dobroj vjeri i saradnji svih strana. Svaka namjera prevare i/ili drugog ponašanje, bilo koje strane, ugrozit će dobar odnos između stranaka.

3. Nadamo se da će se načela preporučena u ovoj Povelji primjenjivati na domaće (unutrašnje) i prekogranične (međunarodne) saobraćajne nezgode. Ova Povelja – za koju se vjeruje da je prva takve vrste – namijenjena je podizanju svijesti o pravima žrtava cestovnog saobraćaja i pružanju opšteg okvira za pravovremen i transparentan postupak rješavanja odštetnih zahtjeva

4.  Cilj Povelje nije donošenje zakona u cijelosti ili djelomično. Ona ni na koji način ne utiče na nacionalne ili međunarodne izvore prava. Povelja je zamišljena kao kodeks ponašanja za sve one koji su uključeni u proces naknade štete žrtvama saobraćajnih nezgoda. Često se zahtjev za naknadu štete rješava ispravno s pravnog gledišta, ali način na koji se naknada isplaćuje i dalje može biti upitan. To treba izbjeći ispravnim ponašanjem uz međusobno poštovanje svih uključenih strana.

II. Načela      5.Načelo 1: Žrtva saobraćajne nezgode je svaka osoba, fizička ili pravna, koja pretrpi materijalnu ili nematerijalnu štetu i/ili tjelesnu ozljedu, nastalu upotrebom motornog vozila u cestovnom saobraćaju.

6.  Žrtva treba imati pravo na naknadu štete u slučaju da je štetu ili ozljedu prouzrokovala osoba ili više njih kršeći saobraćajne propise kojai su bilai na snazi u vrijeme nezgode. Poželjno je da pravo na naknadu štete  obuhvata i štetu koja nije posljedica nepažnje ili krivnje vozača, već je nastala isključivo kao posljedica upotrebe motornog vozila u saobraćaju.

7.  Žrtva može izgubiti pravo na naknadu štete, u cijelosti ili djelomično,   vlastitom krivicom ili nepažnjom.

 8. Načelo 2: Žrtva bi trebala imati mogućnost da podnese zahtjev, ne samo prema osobi koja je prekršila saobraćajne propise, već i prema vlasniku vozila, ako se odgovornost temelji na operativnom riziku upotrebe motornog vozila.

     Ako je zakonom ustanovljen  subjekt („obaveznik naknade štete“) radi pružanja potpune ili djelomične naknade štete nastale upotrebom motornog vozila u cestovnom saobraćaju, žrtva bi također trebala imati mogućnost podnošenja zahtjeva i takvom subjektu, pod uslovima propisanim mjerodavnim pravom.

9. Načelo 3: Žrtvi bi trebalo omogućiti da zahtjev za naknadu štete i dokaze povezane s tim zahtjevom podnese u zakonom propisanom maksimalnom roku.

10. Načelo 4: Zahtjev žrtve treba rješavati proaktivno, marljivo i s poštovanjem. U odgovarajućem roku žrtva treba dobiti informacije o postupku u kojem će se zahtjev rješavati i od subjektu zaduženom za rješavanje njegovog zahtjeva.

11. Načelo 5: Prema žrtvi, i / ili njenim uredno ovlaštenim zastupnicima treba postupati pravedno, dostojanstveno, s poštovanjem i empatijom, s dužnom pažnjom za situaciju u kojoj se žrtva može naći nakon saobraćajne nezgode, a uz poštivanje prava obaveznika naknade štete, odnosno počinitelja štete.

12.  Žrtva treba dobiti obrazložen odgovor, u vezi sa prihvaćanjem zahtjeva za naknadu štete ili njegovim djelomičnim ili potpunim odbijanjem.

13. Načelo 6: Žrtvi treba omogućiti da bude saslušana u postupku rješavanja zahtjeva. Obaveznik naknade štete treba dostaviti i obrazložen odgovor na zahtjev žrtve, u razumnom roku, uz posebno navođenje razloga za djelomično ili potpuno odbijanje zahtjeva.

14. Načelo 7: Žrtva treba imati pravo na predujam i/ili akontativne isplate nespornog iznosa  na ime naknade štete,  od obaveznika naknade štete - ako je odgovornost utvrđena, ali visina naknade još nije u potpunosti kvantificirana. Predujam bi, u pravilu, trebao obuhvatiti već pretrpljenu štetu ili ozljedu koja nije nadoknađena od strane nekog drugog subjekta.

15. Načelo 8: Žrtvi bi trebalo omogućiti razumno vrijeme za razmatranje, prije prihvaćanja ili odbijanja prijedloga za rješavanje odštetnog zahtjeva, tokom kojeg žrtva može potražiti neovisan stručni savjet,  prije donošenja odluke.

16. Prava žrtve ne smiju biti ugrožena nikakvom očito netačnom ili nedovoljnom odštetom. Ako žrtvi pripada pravo na naknadu štete, ista treba biti isplaćena na vrijeme i u potpunosti u skladu sa mjerodavnim pravom.

17. Načelo 9: Pravo žrtve na odštetu ne smije biti pogođeno ugovornim klauzulama između vozača, vlasnika vozila ili druge osobe odgovorne za štetu s jedne strane i njihovog osiguravača s druge strane, kojima se mogu smanjiti obaveze osiguravača prema osiguraniku.

18. Načelo 10. Žrtvi treba omogućiti odgovarajući pristup  sudu ili drugom neutralnom subjektu, kako bi dobila neovisnu procjenu svojih prava u skladu sa važećim zakonodavstvom.

 III. Epilog

19. Desetljećima, Ujedinjeni narodi nastoje smanjiti broj saobraćajnih nezgoda diljem svijeta. Međutim, same preventivne mjere sigurnosti na cestama nisu mogle spriječiti preko milijun saobraćajnih nezgoda u svijetu svake godine.

20. Sekretarijat UNECE-a, IETL i CoB žele unaprijediti položaj žrtava pogođenih saobraćajnom nezgodom ili, u slučaju njihove smrti njihovih porodica, ublažavanjem pretrpljene štete i boli, predloženom primjenom deset načela koja se odnose na prava žrtava cestovnog saobraćaja, a kako je sadržano u ovoj Povelji.

21. Načela ne predstavljaju iscrpan kodeks ponašanja, već apel da se žrtvama saobraćajnih nezgoda u njihovoj situaciji nakon nezgode pruži najbolja moguća pomoć te da im se - ili u slučaju smrti, njihovim preživjelim uzdržavanim osobama - brzo i pravedno pruži ono što zaslužuju: dostojanstven i obziran način međusobnog postupanja na sastancima i zajednički put pregovora o naknadi štete. Pravedna i, u svakom pogledu, primjerena odšteta trebala bi biti cilj ovog ovakvog pristupa, kako bi se pružila utjeha za nepravdu koju je pretrpjela žrtva ili njezini preživjeli članovi porodice.